Billa Stina - www.stijena.co.nr

Historija Cazina

Internet prezentacija MZ Stijena-Cazin

CAZINSKA KRAJINA

Na krajnjem sjeverozapadu Unsko-sanskog kantona u dijelu porjecja Gline, Korane i Une nalazi se brezuljkasti predio tzv. Visoke krajine ili Cazinske krajine, gdje se smjestio grad Cazin. Povrsina opcine iznosi 381 m2, a broj stanovnika prema popisu iz 1991. godine iznosi 63406, te predstavlja najgusce naseljeno podrucje Unsko-sanskog kantona. Vecinu stanovnika cazinske opcine cine Bosnjaci muslimani, cak 97,6 %. Na komunikacijski pravac unske doline (unska pruga i cesta), naslanjaju se putni pravci iz Cazina i povezuju ga sa Bihacem i ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine, a putnim pravcem preko Velike Kladuse, Cazin je povezan sa drugom evropskom transverzalom sjever-jug, prema Republici Hrvatskoj. Cazin se nalazi na 376 m nadmorske visine, sa umjereno kontinentalnom klimom. Najvisi vrh u kraju je Velika Gomila od 797 m. Cazinsko podrucje je naseljeno jos od paleolita o cemu nam vijest nosi slucajni nalaz kamene kalupaste sjekire sa lokaliteta Stare Govedarnice u samom Cazinu. Na ovom podrucju su evidentirana i naselja gradinskog tipa s kraja IX i pocetka VIII stoljeca p.n.e. Sa istrazenog lokaliteta Cungar najznacajniji nalazi su bronzani sljem, te brojni keramicki i kostani artefakti. U vremenu rimske dominacije ovo podrucje je takodjer naseljeno. O organiziranom zivotu svjedoci nalaz rimskog groba sa kamenom konstrukcijom i bogatim prilozima nakita. Na pitomom podrucju Cazinske krajine u srednjem vijeku izgradjeno je vise utvrda i gradova. Njihove zidine, do danas sacuvane u manjoj ili vecoj mjeri, svjedoce o vrlo organiziranom zivotu cijele feudalne zajednice. U to vrijeme ovi gradovi primarno sluze odbrani, dok je njihova funkcija sjedista feudskog gospodara, manje izrazena. U samom centru grada, na jednoj uzvisini jos su uvijek vidljivi ostaci starog grada Cazina. U to vrijeme Cazin je sa svojim podgradjem pripadao Kninskoj biskupiji. Za biskupiju je postao posebno vazan nakon pada Knina pod osmansku vlast 1522. godine. Od tada su, gotovo 50 godina, kninski biskupi boravili u Cazinu i odatle upravljali ostatkom biskupije. Tokom XVI stoljeca grad su cesto napadale osmanske trupe i konacno ga zauzele 1578. godine. Godine 1630. Cazinom upravljaju četvorica aga, a grad je tada imao 100 kuca. U osmanskom periodu administrativno je bio u sastavu Ostrozacke kapetanije Bihackog sandzaka. Stari gradovi na podrucju sadasnje opcine Cazin, Stina (u nekim izvorima Bila Stina, sada naselje Stijena), Pecigrad, Sturlic (koji se spominje kao imanje plemica Sturlickih), Trzac (koji se prvi put spominje u XI stoljecu, a po njemu je jedan dio plemena Frankopana dobio ime ?knezovi trzacki?), Mutnik, kula Radetina, Podzvizd (koji je od XIV stoljeca u posjedu plemena Krescica), te Ostrozac, tokom XVI stoljeca, jedan po jedan ulaze u sastav Bosanskog pasaluka u administrativnu jedinicu Bihackog sandzaka. Oni se tokom osmanske vlasti utvrdjuju, prosiruju i u novim uvjetima postaju snazna uporista za dalja osvajanja prema Zapadu. Zapocinje transformacija zatecenih srednjovjekovnih naselja. Napustaju se brdski polozaji, a naselja se smjestaju uz doline rijeka i putnih pravaca u kotlinama. Urbanizacija se u tom periodu provodi logikom odvojenih zona, carsija, gdje se posluje i mahala, gdje se stanuje. Grade se dzamije koje postaju centri drustvenog zivota i oko kojih se nizu trgovacki i drugi drustveni objekti. Proces islamizacije koji prati uspostavljanje osmanske vlasti na citavom ovom podrucju, a vec je ranije zahvatio citav Bosanski pasaluk, bitno reflektira svoj znacaj u sadasnju sliku cazinskog kraja. Za razliku od ostalih dijelova Bosne i Hercegovine na ovom podrucju se prve dzamije kao centri drustvenog zivota, grade u fortifikacionim objektima, odnosno zatecenim srednjovjekovnim gradovima (ali i u novosagradjenim), a dzamije nose naziv utvrdjenja u kojem se nalaze. Kasniji period osmanske dominacije u XVIII i XIX stoljecu, na ovo podrucje donosi izgradnju podgradskih dzamija oko kojih ce se razvijati naselja. Tipican primjer razvijanja ovakvog naselja jeste Cazin. Najveca dzamija izgradjena u Cazinu je ona na starom gradu. To je jedna od najvecih dzamija u cijeloj BiH, promjera 14,2 x 28,3m. Svojim monumentalnim izgledom izdvaja se od drugih. Ukupno 39 prozora rasporedjeno je u dva reda, tako da se na bocnim fasadama javlja citav niz prozora. Donji su pravougaonog oblika, a gornji su zavrseni u vidu trougla. Svi unutrasnji elementi dzamije su ukraseni. Vretenasti okrugli stubovi su postavljeni na visoke cetvrtaste baze i zavrseni cetvrtastim kapitelima. Ostale dzamije na ovom podrucju iz doba XVIII i XIX stoljeca su manjih dimenzija, ali sa bogato ukrasenim unutrasnjim elementima, mahom radjenim u drvorezbariji. I na podrucju cazinske opcine svojom osebujnoscu isticu se nisani, muslimanski nadgrobni spomenici. Najduze je od svih bio nastanjen, najcesce obnavljan i dotjerivan tokom svih razdoblja srednjovjekovni grad Ostrozac. Spominje se jos 1286. godine kao vlasnistvo knezova Babonica Blagajskih, koji su se potpisivali kao knezovi ostroski. U sastav velikog Osmanskog carstva ulazi 1579. godine, a u narednih 300 godina njime upravlja bosnjacka vlastela; begovi Besirevici koji su i njegovi kapetani i vlasnici. Po austrougarskoj okupaciji ovaj lijepi grad Besirevici prodaju nacelniku grada Bihaca, grofu Lotaru von Berksu. Na zidinama srednjovjekovnog grada i kasnije turske utvrde, Berks je sagradio zamak, koji i danas dominira unskom kotlinom. Znacajno graditeljsko nasljedje na ovom prostoru predstavlja stambena arhitektura, koja se najbolje ocuvala upravo na podrucju Cazina.